06 svibnja, 2008

Dok se oni prepiru…



…spomenut ću jednu zanimljivost.

Prošla su možda i dva mjeseca otkako me Džuka odveo u onaj art-shop u zagrebačkoj Hebrangovoj. Kupio sam tamo između ostalog kist, i to onaj kakvoga „vel'ki dečki“ koriste. A tek sam se neki dan osmjelio povući njime poteze na nekim „ozbiljnijim“ radovima.

Prije toga sam ga dugo i stidljivo, isprobavao na nekim starim i odbačenim crtežima, brljao pomalo, sve zato što nisam zadovoljan onime što dobivam.

Kist me u dva od pet poteza ne sluša, pretpostavljam da je to zato što mi je ruka još pretjerano ukočena, neizvježbana, što li.

Pretpostavljam da bi mi pametno bilo odložiti kist na još nekoliko mjeseci, godina, dok se dodatno ne izvještim u crtanju. Al kad mi vrag ne da mira, kad su mi kod drugih crtača najmiliji čisti, crno-bijeli crteži kistom, urednog i discipliniranog poteza pa bih i ja tako.

I eto, mjesto da uživam u novoj alatki, priskrbio sam si još jedan razlog za živciranje, pored svih onih drugih crtačkih mana zbog kojih „razbijam glavu“.

2 komentara:

Rumble Bum kaže...

Si probal brush pen, sini mi se po nekom spurijusu da bi ti to moglo pasat

Škrky kaže...

Je, probao. Izgleda bolje od kista, iako ni tu nisam sasvim zadovoljan.